Miris psa kao alternativa testiranju?
Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor WHO-a, izgovarao je to poput mantre “Test, test, test. Svaki sumnjivi slučaj zaraze koronavirusom mora se testirati. »
Načelo koje se čini jednostavnim za implementaciju, ali koje nije nužno tako s obzirom na razmjere pandemije. Masovno testiranje podrazumijeva postojanje resursa, ljudskih i materijalnih, za to
Upravo u tom kontekstu, udruga Medical Detection Dogs, London School of Hygiene and Tropical Medicine i Sveučilište u Durhamu imali su ideju koja bi mogla pomoći u brzoj identifikaciji, masovnoj i jeftinoj, ljudi koji prenose covid- 19 i (možda) bez pribjegavanja “klasičnim” testovima.
Njihova ideja je iskoristiti njuh pasa obučenih za otkrivanje i prijavu prisutnosti virusa u uzorcima kako bi se potom mogli rasporediti na strateška mjesta kao što su zračne luke, nakon zatvaranja. Psi bi tako mogli brzo identificirati ljude koji nose virus kako bi spriječili pojavu drugih valova zaraze na kraju epidemije koja trenutno bjesni.
Uostalom, nekoliko istraživačkih programa vjeruje u legendarni njuh naših pasa za otkrivanje bolesti kao što su rak dojke, pluća, kože i prostate u vrlo ranim stadijima ili opet malarija. I ovaj put bi nam najrazvijenije osjetilo naših očnjaka moglo pomoći da zaustavimo epidemiju covida-19.
Projekt će se odvijati u nekoliko faza. Prva faza sastojat će se od prve obuke 6 pasa za biodetekciju u 6 do 8 tjedana prije obuke većeg broja životinja tijekom druge faze projekta.
Siguran posao za pse
Naravno, sigurnost životinja koje se koriste za ovaj posao otkrivanja u središtu je zabrinutosti udruge Medical Detection Dogs. I, iako u svjetlu trenutno dostupnih informacija, nema dokaza da se psi mogu zaraziti bolešću, udruga ipak predviđa da će "psi biti trenirani s neinfektivnim uzorcima i neće morati 'stupati u kontakt s osobama koje pregledavaju ' kako ne bi riskirali.
Pouzdano otkrivanje?
Ako nam njuh naših vjernih pratitelja danas nudi novi tračak nade, uvijek moramo imati na umu da je medicinska detekcija kod životinja još uvijek novo područje i čiji su rezultati, iako obećavajući, još uvijek pod istragom.
Do danas nema jamstva da će olfaktorni testovi koje provode psi imati dijagnostičku vrijednost i da ne bi trebali biti potvrđeni drugim, konvencionalnijim testovima. Nastavlja se, dakle!