Što je poliuro-polidispsija?
Poliuro-polidispsija je sindrom koji karakterizira povećanje količine vode koju pas unese kao i količine urina koji ispusti.
Konkretnije, o polidipsiji govorimo kada pas pije više od 90 ml vode po kg tjelesne težine dnevno, a o poliuriji kada izlučuje više od 45 ml urina po kg težine dnevno.
U stvarnosti postoje dva oblika poliuro-polidipsije koje nije uvijek lako razlikovati na prvi pogled:
- primarna poliurija u kojoj životinja ispušta velike količine razrijeđenog urina i zatim pije više kako bi nadoknadila višak vode izlučene urinom,
- primarna polidipsija u kojoj pas puno pije i zatim mora proizvesti velike količine razrijeđenog urina kako bi eliminirao višak unesene vode iz svog tijela.
Poliuro-polidipsija nije bolest sama po sebi već simptom koji mogu uzrokovati različita stanja.
Što uzrokuje poliuro-polidipsiju kod pasa?
Kod pasa, poliuro-polidipsija se stoga može povezati s:
- nedostatak ADH, antidiuretskog hormona, koji se također naziva dijabetes insipidus hipofiznog ili središnjeg porijekla,
- neosjetljivost bubrega na ADH, koja se naziva i nefrogeni dijabetes insipidus. Ova vrsta dijabetes insipidusa može pronaći uzrok u zatajenju bubrega, piometri, pijelonefritisu, sepsi, disbalansu elektrolita, kongenitalnom nedostatku ADH receptora ili čak hiperkorticizmu (pretjerana aktivnost nadbubrežnih žlijezda ili Cushingova bolest) ili hipoadrenokorticizmu (nedovoljna rad nadbubrežnih žlijezda ili Addisonova bolest) ,
- dijabetes melitus,
- a Fanconijev sindrom,
- uzimanje diuretika, kortikosteroida ili progestina,
- poremećaj u ponašanju kod kojeg pas mora neprestano piti (potomanija),
- zatajenje jetre,
- neurološka lezija,
- itd.
Što učiniti u slučaju poliuro-polidipsije kod pasa?
Ako vaš pas pije i mokri više nego inače, postoji samo jedna stvar koju možete učiniti: obratite se svom veterinaru!
Kako bi se utvrdio uzrok poliuro-polidipsije, veterinar će uzeti u obzir ostale simptome koje pokazuje pas (poliuro-polidipsija je rijetko jedini klinički znak nastalih stanja) te će provesti različite testove kao što su testovi urina i krvi.
Mogu biti potrebni i dodatni pregledi kao što je rendgenska snimka abdomena i/ili ultrazvuk ili test restrikcije vode, ovisno o stanju na koje veterinar posumnja.